V U L T U R E S
Od samog osnivanja Borca daleke 1926. klub dobija simpatizere,tribine
su sagrađene,ljudi su dolazili,bodrili momke:"Ajmo crveni!","Bravo
mail!",ali nije bilo organozovane navijačke grupe,...
Sve do 18.novembra 1987.godna na utakmici četvrtfinala kupa protiv
Vojvodine,kada grupa zagriženih navjača Borca formira navijačku
grupu nazvanu VULTURES(lat. LEŠINARI).LEŠINARI su
dostojno predstavljali grad Banja Luku i SD Borac.Najveći uspon
Vultures doživljavaju Borčevim osvajanjem Kupa Maršala Tita i
ulaskom u Prvu saveznu fudbalsku ligu. Bilježe se rekordne posjete kako
kod kuće tako i na gostovanjima, tako da su crveno-plavi navijači u
najvećem broju išli u Beograd (1. 500, finale kupa) i Osjek
(1000). U manjem ili većem broju banjalučki Lešinari su pratili
svoj klub i u drugim gradovima (Sarajevo, Mostar, Skoplje, Zrenjanin,
Subotica...)
Kao i svi ostali bosansko-hercegovacki navijači, i Lešinari
su u tom periodu bili izrazito jugoslovenski orijentisana grupa, tako
da su mnogobrojne njihove akcije bile usmerene kako protiv nacijonalnih
stranaka u BIH, tako i protiv navijača velike četvorke. Primera radi,
žestoko su protestovali zbog unaprijed plaćene promocije HDZ-a na
njihovom stadijonu. Nacionalna struktura Vultures-a bila je
šarolika, mada su lveliku većinu navijača (shodno nacijonalnoj
strukturi grada Banja Luke) činili Srbi.
Gostovanje u Osjeku, gdje je 1000 Lešinara gostovalo domaćoj
Kohorti, pokazalo je svu snagu Banjalučana. U gradu ih niko nije ni
porijeko pogledao, izuzev što što je jedan momak dobio s
leda flašu u glavu, a domaći simpatizeri su razbili stakla na
banjalučkim autobusima. Doduše, kad nikog od Vultures-a nije
bilo u okolini... Na kraju tekme Lešinari uleću u teren, sa
željom da se obračunaju su Kohortom, ali na njihovu žalost milicija
interveniše i sprečava sukob. U tom periodu Lešinari u
velikom obimu koriste pirotehniku, a poznate su bakljade i dimnjade
protiv Zvezde, Dinama, Sarajeva,...
Sve više momaka iz Banja Luke, tako i iz okolnih mjesta
priključuju se armiji navijača Borca. Tad se već počinju isticati vođe
istočnog kopa - Greba, Končar, Pecarski, Arbutina, Jajar i
drugi.Lešinari su u staroj državi pripadali vrhu navijačke
top-liste. Brojnost je varirala od 1. 000-5.000 navijača, a atmosfera
koju su pravili bila je opšte poznata. Početkom rata
Lešinari ustaju u odbranu Srpstva i uključuju se u Vojsku
Republike Srpske. Uzevši u obzir i da je Borac svoje utakmice
igrao čas u Valjevu, as u Sremskoj Mitrovici ili Kostolcu, jasno je
zašto se sve rasturilo.Mnogo momaka je poginulo, mnogi su
otišli, a oni koji su ostali smirili su se. Prestankom rata
reaktivira se navijački pokret u Banjoj Luci. Sve je počelo 1995. na
legendarnoj utakmici finala kupa protiv Rudara iz Prijedora. Od nekad
popularnih Vultures-a tadašnji klinci nasljedili su samo ime a
sve ostalo bilo je od samog početka. U samim početcima brojnost je jako
brzo rasla i grupa je napredovala. Međutim, grupa već godinama
stagnira, najviše, ne zbog loših rezultata kluba (u 7
sezona samo jedna?!? titula ) već zbog totalne nekonkurencije.Za 7
godina naš grad su posjetili samo navijači iz Prijedora,
Ugljevika i Gradiške (ovdje ne računamo prijateljske utakmice, i
utakmice finala kupa koje se igraju na našem stadionu). U takvim
uslovima jako je teško opstati, ali opstajemo. Svijetliji
trenutci grupe odnose se prije svega na košarkaške
utakmice u evropskim kupovima i u zajedničkoj ligi, rukometne evropske
utakmice i pojedine fudbalske utakmice (prije svega prijateljske).
Grupa je gostovala više puta u Prijedoru, Novom Gradu, Modriči,
Prnjavoru, Srpskom Brodu, Gradišci, Brčkom, Bijeljini, Doboju...
Takođe smo prva srpska grupa koja je gostovala van granica RS
(Čitlukk,Zenica,...). Danas VULTURESI su i daje uz Borac i svoju ljubav
prema Borcu prikazuju na svakoj utakmici.
Možda današnja organozovanost nije na nivou one od prije rata
ali je sigurno da Vulturesi iz dana u rastu.Takođe je značajno
pohvaliti trenutnu upravu Borca koja je navijačima omogućila besplatan
ulazak na stadiom!