Vec krajem osamdesetih godina izvjestitelji s nogometnih i košarkaških utakmica iz Širokog Brijega koriste naziv navijaci (znaci pored gledatelja,simpatizera... ) na tribinama su se pojavljivali i momci koji su svojim navijanjem pomagali tim klubovima da izbore što bolji rezultat na terenu. Tih kasnih osamdesetih godina momci koji su navijali za širokobriješke (tada lišticke) klubove bili su navijaci zagrebackog Dinama i splitskoga Hajduka, vec su tada isticali veliku ljubav prema Hrvatskoj nam domovini i našoj Hercegovini i vec tih godina smo imali problema s tadašnjim organima reda kojima smo tada bili u oku što su pokazivali i time da su skoro poslije svake tekme neki momci završavali na razgovorima u tadašnjoj "stanici milicije". Time su nas možda mislili slomiti ali ta je naša ljubav iz mjeseca u mjesec iz godine u godinu bila sve veca i veca. Iz tog razdoblja se uvijek rado sjecamo paljenja žutih dimni u maloj dvorani na Brijegu (košarkaška utakmica), docekivanja protivnickih igraca iz istocne Hercegovine na Pecari, paljenju baklji na Pecari..... Negdje u listopadu 1989. god okupljeni navijaci na utakmici Republicke lige BiH KK Mladost-KK Borac Capljina dolaze na ideju da se nazovu BROADLY HILL BOYS što se i prihvaca i sve do pocetka rata na Pecari i u dvorani na Brijegu se mogao viditi transparen na plavoj podlozi bijelim slovima ispisano Broadly Hill Boys....
Devedesetih godina je došlo do odredenih promjena u
državi u kojoj smo živjeli i veliki dio ekipe dobrovoljno odlazi stazom
pobjednika u neizvjesnost da brani hrvatstvo ovih prostora, nažalost
dolaze mucne godine u kojima dosta momaka koji su pronoslili slavu
našeg grada na tribinama naših sportskih borilišta ostaju vjecno na
nekim drugim stazama slave ali vjecno ostaju i u našim srcima kao
heroji, sjecanja na njih ni danas ne blijede nego nam daju snagu za
nove pobjede na žalost bez njih....
Nakon dogadaja koji su
obilježili protekle godine malo po malo stanje se na ovim prostorima
donekle stabilizira tako da se ponovo budi i navijacka aktivnost.
Sezona 1993/1994 nam donosi prvo prvenstvo Hrvatske Republike
Herceg-Bosne i od tada se piše zlatna povijest sporta u Širokom
Brijegu, nogometni klub u slijedecih pet sezona više nego zasluženo
uzima pet pehara koje dobija najbolja nogometna momcad u Herceg Bosni.
U tom razdoblju se navijaci u Širokom Brijegu ponovno aktiviraju i u
pravom smislu rijeci reorganiziraju tako da je bilo zaista malo
utakmica bilo domacih bilo gostujucih na kojima nije bilo
Širokobrježana. U to vrijeme smo bili jedina navijacka ekipa na ovim
prostorima (još možemo navesti i Rde iz Ljubuškog, i u dva navrata
Torcidu iz Kiseljaka, te Torcidu iz Mostara koji su se malo
pojavljivali pa ih malo nije bilo ali samo na njima domacim tekmama)
Ekipa koja je išla na utakmice svakodnevno je rasla pa se na sada vec
povijesnom gostovanju u Mostaru 09.09.1996 na ideju par ljudi a uz
odobravanje svih navijaca dobiva i današnje ime Škripari ( Škripari su
ime dobili po križarima, koji su 1945. odbijali priznati novu vlast i
nastavili se boriti svojim posebnim gerilskim nacinom otpora do sredine
pedesetih godina. Bili su trn u oku i nerješiv problem tadašnjoj
komunistickoj vlasti. Njihova prebivališta i skrovišta bila su u
kamenjaru, u takozvanim škripinama. Godinama je poistovjecivanje s
hrabrim, odlucnim, vještim i lukavim Škriparima znacilo imati posla s
policijom, riskiranje batina i zatvora. U spomen na njih,
širokobriješki navijaci se poistovjecuju s njima i svojoj navijackoj
skupini daju ime po njima ŠKRIPARI) koje i dan danas s ponosom nosimo.
To
su bili dani kada smo jednostavno harali ovim prostorima stvarno su
rijetke utakmice na kojima nismo bili i u pravom smislu rijeci
pronosili slavu našeg grada, uvijek nam je bilo najdraže otici u Mostar
jer su se izgleda samo na nas palili ovi dole i u Mostaru je bilo u
biti i najzanimljivije, svaki odlazak dole znacio je i dobro navijacko
gostovanje u svakom pogledu bilo je par dobrih bakljada dole, uljetanja
u teren, kacenja s policijom ili s domacim navijacima, iako skoro
uvijek malobrojniji Škripari su pokazivali susjedima kako se brani cast
svog grada i izvan njega.
A tih je gostovanja dole bilo napretek jer
su dole igrali još neki klubovi koji nisu tada imali regularne uvjete
za natjecanje u svom gradu kao naprimjer citlucko Brotnjo, pa smo i
tada koristili situaciju za obracune s veselim Mostarcima. A našu
Pecaru i dvoranu na Brijegu rijetko su posjecivali gostujuci navijaci
svih ovih godina samo jednom na Pecari su bili Ljubušaci, Kiseljacani
neki Posušaci i Mostarci a od ostalih se nisu pojavljivali organizirani
navijaci tako da smo i mi na domacim utakmicama bili znatno umjereniji
nego na gostovanjima, uvijek smo se dobro gledali i s Ljubušacima,
Capljincima Kiseljacanima ali smo uvijek i bili na ratnoj stazi s
Mostarcima, Posušanima, Brotnjacima tako daje se u našem vlasništvu
znalo naci i podosta navijackih rekvizita iz tih gradova koje smo
naravno uzimali u tim mjestima osim jednog transparente kojeg smo
Mostarcima uzeli na Pecari. Tih godina su Škripari odskakali u svim
segmentima navijacke kulture od ostalih «navijackih skupina» u
Hercegovini (ali pored Širokog Škripari nisu zaboravili ni stare
ljubavi Dinamo, Hajduk i reprezentaciju Hrvatske uz koje su bili na
svim važnijim utakmicama).
Mislim
da je 1998 godina bila vrhunac do tada te godine smo uzeli sve što se
uzeti dalo postali prvi prvaci BiH u košarci, uzeli kup BiH ali
nažalost nogometna ekipa iako je imala odlicnu momcad nije uspjela
izboriti Europu ali je zabilježeno ostalo i gostovanje preko «20 000»
Škripara pod Bijelim Brijegom u Mostaru na utakmici za prvaka Bih
protiv Sarajeva, (na stadionu je bilo preko 20000 gledatelja Hordi Zla
je bilo par znaci svi ostali su bili
Škripari i mislim da takvu atmosferu na stadionu pod Bijelim Brijegom
nece još zadugo nitko napraviti). Finale kupa BiH se igralo u Citluku a
dvorana je bila pretjesna da primi sve zainteresirane Škripare s
Širokog je išlo 8 autobusa Škripara i nepregledna kolona osobnih
automobila fešta je bila zagarantirana igraci nošeni freneticnim
navijanjem Škripara pobjeduju Slobodu DITU iz Tuzle i osvajaju prvi kup
BiH u košarci za muškarce. Nedugo zatim Široki je nakon pet utakmica
pobjedio Sarajevsku Bosnu i osvojio i prvenstvo BiH, naravno i ove
utakmice nisu prošle bez Škripara koji su po rijecima samih igraca bili
glavna pokretacka snaga samih njih, naravno dupla kruna se znala
proslaviti u gradu na Lištici, tih dana grad je naprosto gorio..
Široki
igra u Saporta kupu i za protivnike dobija izmedu ostalih Aris, Maes
Pills , Limoges što znaci da su Škripari te godine pohodili i europska
mjesta s nadom da ce se Široki uspjeti oduprjeti velikanima košarke,
nažalost nismo uspjeli ali smo bili ponosni zato što smo iz male
sredine a igramo s velikim ne europskim nego mogu reci i svjetskim
velikanima..
Organizacija
Škripara i dalje iz dana u dan raste rade se novi transparenti, šalovi,
zastave, dresovi i u zadnje dvije sezone Škripari pokazuju da su vec
davno prevazišli ove prostore, i svojim navijanjem se suprostavljaju i
željinim Manijacima, i Hordama Zla, Robijašima…ponovno nam bježi Europa
ne radi nas samih sada nego radi raznih igara u nogometnom savezu ali
unatoc tome Škripari su vjerni na skoro svakom gostovanju po Bosanskim
gudurama a o Hercegovini necu ni pricati jer je to vec davno ispricano.
Zapaljen je rekordan broj baklji u sezoni, predeni kilometri i
kilometri, odbijeni napadi i policije i razularene rulje na par
uglavnom Hercegovackih gostovanja (jer ljudi nas u Bosni lijepo prime,
jer znaju kakvu žrtvu radimo iz ljubavi prema našem gradu i klubu, ali
ovim našim susjedima ni dan danas nije jasno da smo mi što se tice
sporta i navijanja daleko ispred njih pa probaju na neke nekulturne
nacine pokazati da se mogu mjeriti s nama, ali onda vide da se grdno
varaju pa smo im tako još u lijepom sjecanju).
Evo napokon
izborili smo i Europu u nogometu, nešto što je prije desetak godina
bila fantazija sada se ostvaruje i nadam se da na ovome necemo stati
jer sada imamo moderan stadion, modernu dvoranu, odlicne uvjete i
uvijek vjerne navijace, koji imaju svoje prostorije, registrirani smo
kao klub navijaca , radimo da se osamostalimo po pitanju marketinga
rade se novi transparenti, šalovi, dresovi i pripremamo za povijesnu
utakmicu 15-og kolovoza 2002. godine u slovackoj Bratislavi u kojoj ide
dobra ekipa Širokobrijeških Škripara…
Evo i ova stranica ide u
prilog tome da se pohodi Širokobrijeških navijaca pokažu i širem
auditoriju, u ovoj Povijesti sam sve pisao iz glave dosta slika ce
potvrditi ovo i vizualno, ali ostaje žal za puno dobrih stvari koje su
Škripari napravili a nisu popraceni kako bi trebalo ni od novinara,
TV-u..tako da cemo sada ja i par mojih prijatelja iz utakmice u
utakmicu pokazivati Vama svima koji cete posjecivati našu stranicu kako
to rade Škripari, je nas je malo dolazimo iz male sredine ali volimo
ovaj grad i klub i spremni smo na sve da pomognemo da se ostvare još
bolji rezultati i da se pronese širom svijeta dobar glas o našem malom
mjestu koji raste i raste…
I evo na kraju cu napisati gradove koje su Škripari do sada
pohodili s našim Širokim i reprezentacijom Hrvatske:
Grude,
Posušje, Ljubuški, Capljina, Stolac, Mostar, Citluk, Livno,
Tomislavgrad, Kostrc, Orašje, Kiseljak, Sarajevo, (Grbavica, Koševo,
Olimpik ),Tuzla, Banovici, Bihac, Travnik, Zenica, Bugojno, Banja Luka,
Sinj, Knin, Split, Metkovic, Rijeka, Zagreb, Osijek, Ljubljana,
Antwerpen, Atena, Limoges ,Notingham, Sheffield, Bordeux, Lyon, Paris,
Kopenhagen, Bec,Bratislava, Prag,Kranj,
Celje,Andora,Bruxeles,Skoplje,Lisabon,Leira,… u dosta mjesta smo bili
više puta i na ovom ne stajemo jer sada idemo u nove pohode i tko zna
kad cemo se zaustaviti , , možda i osvojimo Ligu prvaka…..
TU NA BRIGU MOJ JE DOM, ŠIROKI U SRCU MOM