U starim spisima, odnosno u biografiji HSK ''Zrinjski'' Mostar,
izdanoj 1993. godine, biljezi se godine 1933. u kojoj stoji zabiljezeno
da je na utakmicu Zrinjskog, koja se odigrala pod reflektorima
posuđenih od Mostarskog rudnika doSlo preko 500 navijaca Zrinjskog iz
Sirokog brijega i da je nakon te utakmice organizirano veliko slavlje u
Kafani ''Bled'' na Balinovcu.
Početkom 1992. godine se obnavlja rad HŠK ''Zrinjski'', a sa
njegovim obnavljanjem, polako se budi i organizirano navijanje u grad
na Neretvi. Već 1993. godine u glavama navijača rađa se ideja o
pokretanju jedne navijačke grupe koja bi imala cilj organizirati
navijanje na utakmicama Zrinjskog. U tijeku te godine rađa se ideja da
se oni najžešći navijači Zrinjskog nazovu imenom Ultras, po
uzoru na navijačke grupe širom Europe.
Bilo je i nešto protivnika, tom naziva, ali na kraju se to
ukorijenilo, tako da se ime Ultras i dana, danas veže za one
najžešće fanove Zrinjskog, koji se okupljaju na istočnoj tribini
– popularnom Stajanju na utakmicama Zrinjskog.
U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba
navijača Zrinjskog, Ultras-a'', koji je imao za cilj da u roku od dvije
godine organizira Skupštinu navijača. Ipak, što radi
ratnih okolnosti, što radi nemara u roku od dvije godine to se
nije napravilo. Na utakmice se odlazilo, a Zrinjski je svoje domaće
utakmice mahom prijateljske igrao u Imotskom (Republika Hrvatska),
odnosno stadion Pecara u Širokom Brijegu.
Godine 1994. u Mostaru je odigrana finalna utakmica za prvaka
tadašnje HR H-B u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa
Mladost Dubinta sa Širokog Brijega (današnji NK
''Široki Brijeg''). U dosta zanimljivoj igri navijači nisu
uspjeli vidjeti ni jedan pogodak, te je rezultat ostao 0:0. Na toj
utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo
je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu
tribinu. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa
natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je znači zapamćena po prvom
organiziranom i donekle spontanom okupljanju Ultras-a na utakmicama
svog voljenog kluba.
Nakon te utakmice piše se nova povijest organiziranog navijanja
u gradu na Neretvi. Već godinu dana kasnije Ultras-i se okupljaju na
košarkaškim utakmicama Zrinjskog, a česti su odlasci i na
gostujuće terene.
Godine 1997. u hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača održana je i prva
Skupština Kluba navijača na kojoj se okupilo preko 400 članova
ove navijačke grupe. Nakon te Skupštine jedna od udarnih
podgrupa Ultras-a bila je ekipa navijača pod imenom ''Zrinjevci'', koji
su bili česti na svim utakmicama koje je Zrinjski igrao. U tom periodu
bilježe se brojna gostovanja širom Hercegovine, a odlazi se i u
Kiseljak, Vitez, Ramu, Orašje…
Godinu dana kasnije Zrinjski po prvi put pokušava izboriti
Europu i to preko Play off za prvaka Bosne i Hercegovine. Plemići se
nalaze u grupi zajedno sa Željezničarom i Bosnom iz Visokog, a sve
utakmice se igraju na stadionu Koševo u Sarajevu. Slobodno se
može reći da su upravo Ultras-i bili oni koji su prvi prešli
tadašnju ratnu granicu sa navijačkim obilježjima i došli
organizirano u Sarajevo. Na Koševu se pred oko 10000 gledatelja
okupilo i oko 50-tak Ultras-a koji su se više nego odlično
prikazali, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo
Zrinjevcima da zabilježe pobjedu. Zrinjski je poražen sa 2:1, a u
tadašnjem sastavu Zrinjskog nastupio je i Blaž Baka
Slišković, koji je sigurno jedan od najboljih igrača sa prostora
bivše Jugoslavije.
Do početka 2000. godine navijači Zrinjskog obilaze sve stadione
širom Bosne i Hercegovine na kojima nastupa Zrinjski, a dosta se
radi i na marketingu, da bi tribine stadiona i dvorane izgledale
ljepše. Napravljen je i dosta veliki broj barjaka, a baklje i
dimne kutije postaju nezaobilazan dekor na utakmicama Plemića.
Godina 2000. ostat će upamćena po prvoj sezoni u kojoj su zajedno
nastupili klubovi iz oba saveza (Bošnjačkog i Hrvatskog). Može
se reći da je upravo u toj sezoni Zrinjski ostvari veliki uspjeh jer se
plasirao po prvi put u jedan Europski Kup. Te godine Zrinjski je
savladao Đerzelez Zenicu, te je svojim navijačima popularnim Ultras-ima
po prvi put pokloni Europsku utakmicu.
Zrinjski je nastupao u Intertoto Kupu, a za protivnika je imao
tadašnju Vastra Frolundu, dosta (ne)poznatu ekipu, predstavnika
Švedske. Prva se utakmica igrala u švedskoj, a na njoj je
bilo prisutno oko 1500 gledatelja. Zrinjski je tada imao i ogromnu
podršku sa tribina. Oko 500 navijača Zrinjskog, mahom iz
Švedske i ostalih skandinavskih zemalja pružao je gromoglasno
podršku našem klubu. Navijanje je predvodila grupa od
nekih 100-tinjak Ultras-a iz Skandinavije i Mostara. Nažalost Zrinjski
je u toj prvoj utakmici poražen minimalno sa 1:0, što se
ispostavilo, sa svim dovoljno Šveđanima da prođu u slijedeće
kolo.
Uzvrat u Mostaru promatralo je preko 7000 gledatelja. Ultras-i su se
okupili u dosta velikom broju (oko 2500) na Stajanju, ali ni njihovo
gromoglasno navijanje nije pomoglo Plemićima da preskoče ovu prepreku.
Krajnji rezultat ovog susreta glasio je 2:1, a radi gola u gostima
Vastra Frolunda je nastavila takmičenje.
Narednih godina Ultras-i se okupljaju na gotovo svim utakmicama u
kojima nastupa Zrinjski. Odlazi se organizirano na gostovanja u Bihać,
Orašje, Tuzlu, Sarajevo, Banja Luku, Trebinje, Istočno Sarajevo,
Široki brijeg, Posušje… Na domaćim utakmicama
prave se odlične bakljade, koreografije i sve ono što ide u neku
standardnu navijačku proceduru.
Godine 2005 Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi donosi
titulu prvaka države. Velika fešta po ulicama Mostara traje
nekoliko dana, a posljednje kolo prvenstva na utakmici protiv Slavije
iz Istočnog Sarajeva, donosi zasigurno jedno od najvećih bakljada u
navijačkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na toj utakmici oko cijelog
stadiona Ultras-i su zapali preko 400 baklji, prelijepo raspoređenih, a
dešavanja sa te utakmice, odnosno bakljada bila je prikazivana u
nekoliko navrata i na Eurosportu, vodećoj sportskoj TV kući u Svijetu.