Welcome to BH Tribina

Ultras Mostar

Ultras-Zrinjski (Zrinjski Mostar)

U starim spisima, odnosno u biografiji HSK ''Zrinjski'' Mostar, izdanoj 1993. godine, biljezi se godine 1933. u kojoj stoji zabiljezeno da je na utakmicu Zrinjskog, koja se odigrala pod reflektorima posuđenih od Mostarskog rudnika doSlo preko 500 navijaca Zrinjskog iz Sirokog brijega i da je nakon te utakmice organizirano veliko slavlje u Kafani ''Bled'' na Balinovcu.
Početkom 1992. godine se obnavlja rad HŠK ''Zrinjski'', a sa njegovim obnavljanjem, polako se budi i organizirano navijanje u grad na Neretvi. Već 1993. godine u glavama navijača rađa se ideja o pokretanju jedne navijačke grupe koja bi imala cilj organizirati navijanje na utakmicama Zrinjskog. U tijeku te godine rađa se ideja da se oni najžešći navijači Zrinjskog nazovu imenom Ultras, po uzoru na navijačke grupe širom Europe.

Bilo je i nešto protivnika, tom naziva, ali na kraju se to ukorijenilo, tako da se ime Ultras i dana, danas veže za one najžešće fanove Zrinjskog, koji se okupljaju na istočnoj tribini – popularnom Stajanju na utakmicama Zrinjskog.

U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, Ultras-a'', koji je imao za cilj da u roku od dvije godine organizira Skupštinu navijača. Ipak, što radi ratnih okolnosti, što radi nemara u roku od dvije godine to se nije napravilo. Na utakmice se odlazilo, a Zrinjski je svoje domaće utakmice mahom prijateljske igrao u Imotskom (Republika Hrvatska), odnosno stadion Pecara u Širokom Brijegu.

Godine 1994. u Mostaru je odigrana finalna utakmica za prvaka tadašnje HR H-B u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa Mladost Dubinta sa Širokog Brijega (današnji NK ''Široki Brijeg''). U dosta zanimljivoj igri navijači nisu uspjeli vidjeti ni jedan pogodak, te je rezultat ostao 0:0. Na toj utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu tribinu. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je znači zapamćena po prvom organiziranom i donekle spontanom okupljanju Ultras-a na utakmicama svog voljenog kluba.

Nakon te utakmice piše se nova povijest organiziranog navijanja u gradu na Neretvi. Već godinu dana kasnije Ultras-i se okupljaju na košarkaškim utakmicama Zrinjskog, a česti su odlasci i na gostujuće terene.

Godine 1997. u hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača održana je i prva Skupština Kluba navijača na kojoj se okupilo preko 400 članova ove navijačke grupe. Nakon te Skupštine jedna od udarnih podgrupa Ultras-a bila je ekipa navijača pod imenom ''Zrinjevci'', koji su bili česti na svim utakmicama koje je Zrinjski igrao. U tom periodu bilježe se brojna gostovanja širom Hercegovine, a odlazi se i u Kiseljak, Vitez, Ramu, Orašje…

Godinu dana kasnije Zrinjski po prvi put pokušava izboriti Europu i to preko Play off za prvaka Bosne i Hercegovine. Plemići se nalaze u grupi zajedno sa Željezničarom i Bosnom iz Visokog, a sve utakmice se igraju na stadionu Koševo u Sarajevu. Slobodno se može reći da su upravo Ultras-i bili oni koji su prvi prešli tadašnju ratnu granicu sa navijačkim obilježjima i došli organizirano u Sarajevo. Na Koševu se pred oko 10000 gledatelja okupilo i oko 50-tak Ultras-a koji su se više nego odlično prikazali, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo Zrinjevcima da zabilježe pobjedu. Zrinjski je poražen sa 2:1, a u tadašnjem sastavu Zrinjskog nastupio je i Blaž Baka Slišković, koji je sigurno jedan od najboljih igrača sa prostora bivše Jugoslavije.

Do početka 2000. godine navijači Zrinjskog obilaze sve stadione širom Bosne i Hercegovine na kojima nastupa Zrinjski, a dosta se radi i na marketingu, da bi tribine stadiona i dvorane izgledale ljepše. Napravljen je i dosta veliki broj barjaka, a baklje i dimne kutije postaju nezaobilazan dekor na utakmicama Plemića.

Godina 2000. ostat će upamćena po prvoj sezoni u kojoj su zajedno nastupili klubovi iz oba saveza (Bošnjačkog i Hrvatskog). Može se reći da je upravo u toj sezoni Zrinjski ostvari veliki uspjeh jer se plasirao po prvi put u jedan Europski Kup. Te godine Zrinjski je savladao Đerzelez Zenicu, te je svojim navijačima popularnim Ultras-ima po prvi put pokloni Europsku utakmicu.

Zrinjski je nastupao u Intertoto Kupu, a za protivnika je imao tadašnju Vastra Frolundu, dosta (ne)poznatu ekipu, predstavnika Švedske. Prva se utakmica igrala u švedskoj, a na njoj je bilo prisutno oko 1500 gledatelja. Zrinjski je tada imao i ogromnu podršku sa tribina. Oko 500 navijača Zrinjskog, mahom iz Švedske i ostalih skandinavskih zemalja pružao je gromoglasno podršku našem klubu. Navijanje je predvodila grupa od nekih 100-tinjak Ultras-a iz Skandinavije i Mostara. Nažalost Zrinjski je u toj prvoj utakmici poražen minimalno sa 1:0, što se ispostavilo, sa svim dovoljno Šveđanima da prođu u slijedeće kolo.

Uzvrat u Mostaru promatralo je preko 7000 gledatelja. Ultras-i su se okupili u dosta velikom broju (oko 2500) na Stajanju, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo Plemićima da preskoče ovu prepreku. Krajnji rezultat ovog susreta glasio je 2:1, a radi gola u gostima Vastra Frolunda je nastavila takmičenje.

Narednih godina Ultras-i se okupljaju na gotovo svim utakmicama u kojima nastupa Zrinjski. Odlazi se organizirano na gostovanja u Bihać, Orašje, Tuzlu, Sarajevo, Banja Luku, Trebinje, Istočno Sarajevo, Široki brijeg, Posušje… Na domaćim utakmicama prave se odlične bakljade, koreografije i sve ono što ide u neku standardnu navijačku proceduru.

Godine 2005 Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi donosi titulu prvaka države. Velika fešta po ulicama Mostara traje nekoliko dana, a posljednje kolo prvenstva na utakmici protiv Slavije iz Istočnog Sarajeva, donosi zasigurno jedno od najvećih bakljada u navijačkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na toj utakmici oko cijelog stadiona Ultras-i su zapali preko 400 baklji, prelijepo raspoređenih, a dešavanja sa te utakmice, odnosno bakljada bila je prikazivana u nekoliko navrata i na Eurosportu, vodećoj sportskoj TV kući u Svijetu.