Welcome to BH Tribina

Žabari

Zabari Gradiska (Kozara)

Zabari Gradiska

F.K. Kozara je, kao klub bogate tradicije, uvijek uz sebe imala veliki broj navijaca.U pocetku su to uglavnom bili simpatizeri kluba, koji su kao stanovnici Gradiske (tada Bosanske Gradiske), zivjeli za svoj klub i grad, a tribine gradskog stadiona bile su redovno ispunjene do posljednjeg mjesta.Kozara je dobrim igrama prirasla za srce svim Gradiscancima, pogotovo poslije baraza za ulazak u drugu ligu bivse drzave, 1973. godine, kada je savladala Jedinstvo u Brckom, a utakmici je prisustvovalo i 1000 navijaca iz Gradiske.To je bilo prvo zabiljezeno gostovanje navijaca F.K. Kozara.
Ipak, ozbiljnije pracenje kluba pocinje krajem 80 – ih godina, kada se pojavljuju i prve zastave i redovni odlasci na gostovanja.Zbog mocvarnog podrucja, na kom se nalazi Gradiska, komsije iz Banja Luke Gradiscance nazivaju zabarima, sto oni prihvataju i do danas sa ponosom nose to ime.Sa pocetkom rata veliki broj navijaca Kozare odlazi iz grada (Zabare su cinili momci sve tri nacionalnosti) ili u rat i sto se tice navijanja u Gradisci sve staje do 1994. godine.
Te 1994. godine Kozara je igrala prvo finale kupa RS protiv Sloge iz Doboja, na gradskom stadionu u Banja Luci.Na utakmicu odlazi i 200 najvjernijih Zabara, dosta njih i u uniformama tek pristigli sa ratista, sa transparentom “Delije Gradiska” (kao i kod svih ekipa u RS, glavnu rijec su vodili navijaci Zvezde i Partizana) i sa malom zastavom na kojoj je pisalo Kozara Zabari Gradiska.
Poslije rata, tacnije 1996. godine opet je zazivjelo navijanje u gradu na Savi, odlazi se na gostovanja u Banja Luku, Brod, Samac, Novi Grad…Te godine nastaje i prva podgrupa Zabara, “Ultra Frogers”, ciji se trans prvi put pojavio na utakmici sa BSK – om u Gradisci.Narednih par godina, Zabari su pratili Kozaru i kod kuce i na strani, ne bas redovno ali su bili prisutni na vecini utakmica.
Dolazi i 2000. godina i novo, drugo po redu, finale kupa za F.K. Kozara protiv Slobode iz Novog Grada.Na gradski stadion u Banja Luku odlazi oko 300 Zabara sa odradjenim novim transparentima i velikim barjacima.Treba napomenuti da su na ovoj utakmici navijaci iz Gradiske bili pojacani sa jednim brojem Vulturesa sa kojima ispred stadiona rastjeruju navijace iz Novog Grada.Inace, saradnja sa Vulturesima nije zavrsila na tome, jer su oni dolazili u Gradisku na Kozarine utakmice sa Zeljom i Sarajevom a Zabari su odlazili u Banja Luku na kosarkaske utakmice K.K. Borac Nektar.Ali prijateljstvo nije dugo trajalo i danas Zabari i Vulturesi nisu u bas dobrim odnosima.





Sledece godine Kozara igra svoje trece finale, sa Boksitom iz Milica i po treci put osvaja kup RS uz veliku pomoc Zabara, koji su napravili sjajan ambijent sa 150 dimnih bombi.
Na toj utakmici se pojavio i transparent “Senjak Boys”, nove grupe koju su osnovali momci iz Gradiskog naselja Senjak a koja je danas vodeca medju Zabarima.Iste godine se rade salovi, duksevi, snima se himna Zabara a par momaka odlazi i na Kosevo na utakmicu kupa BiH sa Sarajevom.





Najveca brojnost Zabara poslije rata, bila je na utakmici finala kupa RS 2003. godine, koje je Kozara igrala sa Leotarom iz Trebinja, kada je na tribinama u Banja Luci bilo blizu 500 navijaca iz Gradiske.Napravili su fantasticnu atmosferu zapalivsi veliki broj baklji ali to, nazalost, nije pomoglo fudbalerima da pobjede.
Vrijedne pomena su i utakmice u Premier ligi BiH, gdje se okupljao solidan broj navijaca na domacim utakmicama a odradjeno je i gostovanje u Banja Luci.
Takodje, Zabari su bili prisutni i na ostalim sportovima pa su tako isli na gostovanja sa kosrakaskim i odbojkaskim klubom a kod kuce su uvijek pravili paklenu atmosferu.
Na kraju, ne smiju se zaboraviti ljudi koji vise nisu sa nama a cijeli zivot su posvetili Kozari i Zabarima, a to su Mane Popovic i Ljubisa Miljkovic – Ljusa , koji ce uvijek ostati u sjecanju svim pravim Zabarima.