Zabari Gradiska
F.K. Kozara je, kao klub bogate tradicije, uvijek uz sebe imala veliki
broj navijaca.U pocetku su to uglavnom bili simpatizeri kluba, koji su
kao stanovnici Gradiske (tada Bosanske Gradiske), zivjeli za svoj klub
i grad, a tribine gradskog stadiona bile su redovno ispunjene do
posljednjeg mjesta.Kozara je dobrim igrama prirasla za srce svim
Gradiscancima, pogotovo poslije baraza za ulazak u drugu ligu bivse
drzave, 1973. godine, kada je savladala Jedinstvo u Brckom, a utakmici
je prisustvovalo i 1000 navijaca iz Gradiske.To je bilo prvo
zabiljezeno gostovanje navijaca F.K. Kozara.
Ipak, ozbiljnije pracenje kluba pocinje krajem 80 – ih
godina,
kada se pojavljuju i prve zastave i redovni odlasci na gostovanja.Zbog
mocvarnog podrucja, na kom se nalazi Gradiska, komsije iz Banja Luke
Gradiscance nazivaju zabarima, sto oni prihvataju i do danas sa ponosom
nose to ime.Sa pocetkom rata veliki broj navijaca Kozare odlazi iz
grada (Zabare su cinili momci sve tri nacionalnosti) ili u rat i sto se
tice navijanja u Gradisci sve staje do 1994. godine.
Te 1994. godine Kozara je igrala prvo finale kupa RS protiv Sloge
iz Doboja, na gradskom stadionu u Banja Luci.Na utakmicu odlazi i 200
najvjernijih Zabara, dosta njih i u uniformama tek pristigli sa
ratista, sa transparentom “Delije Gradiska” (kao i
kod svih ekipa u RS,
glavnu rijec su vodili navijaci Zvezde i Partizana) i sa malom zastavom
na kojoj je pisalo Kozara Zabari Gradiska.
Poslije rata, tacnije 1996. godine opet je zazivjelo navijanje u
gradu na Savi, odlazi se na gostovanja u Banja Luku, Brod, Samac, Novi
Grad…Te godine nastaje i prva podgrupa Zabara,
“Ultra Frogers”, ciji se
trans prvi put pojavio na utakmici sa BSK – om u
Gradisci.Narednih par
godina, Zabari su pratili Kozaru i kod kuce i na strani, ne bas redovno
ali su bili prisutni na vecini utakmica.
Dolazi i 2000. godina i novo, drugo po redu, finale kupa za F.K.
Kozara protiv Slobode iz Novog Grada.Na gradski stadion u Banja Luku
odlazi oko 300 Zabara sa odradjenim novim transparentima i velikim
barjacima.Treba napomenuti da su na ovoj utakmici navijaci iz Gradiske
bili pojacani sa jednim brojem Vulturesa sa kojima ispred stadiona
rastjeruju navijace iz Novog Grada.Inace, saradnja sa Vulturesima nije
zavrsila na tome, jer su oni dolazili u Gradisku na Kozarine utakmice
sa Zeljom i Sarajevom a Zabari su odlazili u Banja Luku na kosarkaske
utakmice K.K. Borac Nektar.Ali prijateljstvo nije dugo trajalo i danas
Zabari i Vulturesi nisu u bas dobrim odnosima.
Sledece godine Kozara igra svoje trece finale, sa Boksitom iz
Milica i po treci put osvaja kup RS uz veliku pomoc Zabara, koji su
napravili sjajan ambijent sa 150 dimnih bombi.
Na toj utakmici se pojavio i transparent “Senjak
Boys”, nove grupe
koju su osnovali momci iz Gradiskog naselja Senjak a koja je danas
vodeca medju Zabarima.Iste godine se rade salovi, duksevi, snima se
himna Zabara a par momaka odlazi i na Kosevo na utakmicu kupa BiH sa
Sarajevom.
Najveca brojnost Zabara poslije rata, bila je na utakmici finala
kupa RS 2003. godine, koje je Kozara igrala sa Leotarom iz Trebinja,
kada je na tribinama u Banja Luci bilo blizu 500 navijaca iz
Gradiske.Napravili su fantasticnu atmosferu zapalivsi veliki broj
baklji ali to, nazalost, nije pomoglo fudbalerima da pobjede.
Vrijedne pomena su i utakmice u Premier ligi BiH, gdje se okupljao
solidan broj navijaca na domacim utakmicama a odradjeno je i gostovanje
u Banja Luci.
Takodje, Zabari su bili prisutni i na ostalim sportovima pa su
tako isli na gostovanja sa kosrakaskim i odbojkaskim klubom a kod kuce
su uvijek pravili paklenu atmosferu.
Na kraju, ne smiju se zaboraviti ljudi koji vise nisu sa nama a
cijeli zivot su posvetili Kozari i Zabarima, a to su Mane Popovic i
Ljubisa Miljkovic – Ljusa , koji ce uvijek ostati u sjecanju
svim
pravim Zabarima.